Kamen po kamen, palača, šok po šok, Barbara

Dragi dnevniče!!

Ovo je bila moja logika.

Nakon Uskrsa ću uzeti mali odmor od silnih zbivanja oko mene i dati si vremena da sredim dojmove nakon velikih uzbuđenja proteklih mjeseci mog „života“. Kada osjetim da sam napunila svoje metaforičke baterije, vratit ću se natrag u svoju poznatu svakodnevicu, okružena dobro mi poznatim prostorom i ljudima. Vratiti se u sigurno, ono koje se ne mijenja.

Plan bez mana.

Bar sam tako mislila, potpuno zaboravivši da svi moji planovi imaju tendenciju umrijeti brzom i bolnom smrti.

U vrijeme dok me nije bilo promijenilo se toliko toga da ne znam otkud da krenem. Rekla bih „od početka“, ali što je početak, više ne znam ni sama.

Oružje u glavnoj dvorani zamijenili su veliki kolaži.

Šareni logo zamijenio je onaj ružičasti.

Mihaela se ošišala i kupila nove cipele koje ne izgledaju kao rad postolara u kasnom stadiju sljepoće.

Ima li kraja ovim šokovima?!

Tvoja,

B.