Kad će taj petak

Dragi dnevniče,

je li ti se ikad dogodila ovakva situacija?

Nešto saznaš i uzrujaš se zbog toga. Kasnije, spletom okolnosti, shvatiš da si krivo pretpostavio i da stvari ipak nisu takve kakvima se čine. S tim saznanjem, slatko i s uzdahom olakšanja se nasmiješ i neometano nastaviš sa životom. Je li ti se to dogodilo u proteklih, ne znam, tjedan dana?

Ni meni.

Priznajem, ne znam točno što sam mislila da je noć muzeja, ali znam što sam se nadala da nije. Upravo to što se i čini, dolazak i boravak u muzeju u vremenu kad se njegova jedina stanarka odmara od napornog dana tijekom kojeg je gledala druge kako rade.

Sve svoje nade i sumnje oko ovog misterioznog događaja odlučila sam otkloniti sama, i to odlaskom u Mihaelin ured. Ako će itko imati odgovor na pitanje što je noć muzeja, to je ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica.

A ako je za saznati taj odgovor potrebno gurati svoj nos tamo gdje mu nije mjesto, to je u redu. Malo dvorskih intriga nikada nikome nije naškodilo. Što da ti kažem, stare navike teško umiru.

Ravnateljicu Muzeja u njezinom uredu svaki dan posjetim dva puta. Prvi put kako bih vidjela što je taj dan obukla i obula, a drugi put da vidim je li se kojim čudom predomislila i preodjenula. Svaki put se razočaram.

Ured je bio prazan. Možda je otišla kupiti nove cipele, ponadala sam se i otišla do njezinog radnog stola u potrazi za odgovorima.

Prije nego sam se i snašla u moru dokumenata na stolu, jedan kao da me gledao u oči. Prkosno i ponosno, gotovo pobjednički stajao je na sredini stola i izazivao me da zavirim u njega. Pročitavši njegov naslov „Program Noći muzeja“, skeptična i sumnjičava odlučila sam mu udovoljiti iste sekunde.

Bila sam u pravu. Noć muzeja se doista odvija tijekom, pa, noći.

U petak, Gradski muzej Virovitica posjetiteljima svoja vrata otvara u 18 sati. To je, usput, i jedina informacija koju u potpunosti razumijem.

Ne znam tko su Ivanka i Mrle, ali održat će koncert za djecu Kišni razdraganci. Ne znam kakvu glazbu izvode, ali sigurna sam da će biti lijepa promjena od jednih te istih pjesama koje se čuju s radija u uredima mojih muzealaca.

Na svaki puni sat će biti organizirana vodstva kroz izložbu Bertuchovo slikovno carstvo u kojoj uživam svaki dan. Sama. Možda da se priključim?

Radionice isto zvuče poprilično zanimljivo. Enciklopedije, slikopriče, ptičje frizure i neobični kućni ljubimci. Jedna me posebno zaintrigirala, možeš li pogoditi koja?

Ne znam što očekivati od svoje prve Noći muzeja, ali očito postoji samo jedan način da saznam.

U trenutku kad sam završila s proučavanjem programa, Mihaela se vratila. Nažalost, u istoj odjeći i obući u kojoj je i otišla. Sutra je novi dan.

Puna saznanja i s osmijehom na licu napustila sam njen ured.

Jedva čekam petak.

Tvoja,

B.