Otvorena izložba slika Nives Kavurić-Kurtović

Ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica, prof. Mihaela Kulej, otvorila je izložbu slika jedne od najvećih živućih hrvatskih slikarica, Nives Kavurić-Kurtović. Svako njeno djelo predstavljeno na ovoj izložbi je priča za sebe. Priča u koju možete ući sasvim slobodno, koja pretpostavlja duhovnu slobodu promatrača, ali koja se nameće i uvlači vas u svoja filozofsko-lirska promišljanja velikim brojem detalja zarobljenih u fluidnom prostoru samog djela koji poručuju, komuniciraju i simboliziraju autoričinu snagu, volju i želju da izrekne. Kako izreći ono što vas gradi? Svatko ima svoj način.

Nives Kavurić-Kurtović radi to linijom, crtežom koji je razgranat i bojom, snažnim kolorizmom koji se nameće, sukobljava i rastače van slike. Karakteristika ovih djela je da izlaze van zadanog kadra jer nemaju kadra, nemaju granica, kao što ljudska esencija nema granica, za razliku od egzistenicije koja je u svojoj konačnici uvijek misteriozno ograničena. Ta dihotomija razložna je u umjetnosti Kavurić-Kurtović. Ta dihotomija dostupna je onima koji se ne ograničavaju u svojoj esenciji i koji si dopuštaju u svojoj egzistenciji biti na granici mogućeg, ograničenog zadanim čulima, onim poznatim. Svaki iskorak dalje dovodi do propitivanja, poniranja i ponovnog uzleta, do diskursa racionalnog/iracionalnog. Kadar nije dovoljan. Svijet nije dovoljan. Umjetnost je izlaz. No, interpretacija proživljenog je moguća.

Vidimo to upravo na presjeku promatranog. Nije li to nečiji intimni svijet? Nisu li to nečije osobne priče? Sami nazivi djela nas na to upućuju i to poručuju. Gledam svoj rasap, Entropija na jastučnici bračnog kreveta, Pozdrav čovjeku u ljudima...potiču na razmišljanje, ali i pronalaženje smisla unutar djela, pronalaženje imena unutar slike i onda pronalaženje veze između mene kao onoga koji promatra i promatranog. Veze između mog prostora i prostora slike kao jedine opipljive veze. I onda uočavamo detalje kao što je uvođenje raznih dostupnih materijala kao medija kojima se daje jedinstvena izražajna osobina djelu, koji iznenađuju i obogaćuju jer bez njih ta igra ne bi bila ista.

Ti materijali dodatno nadograđuju posebnost tretiranja prostora u umjetnosti Nives Kavurić-Kurtović jer nude mogućnost tretiranja slike kao skulpture zbog svoje reljefnosti i prijelaza od vizualnog ka taktilnom. Igra materijalima je dvojaka jer ovisi o upotrebljenom materijalu koji može biti dugovječniji i otporniji na ono što zovemo zub vremena (Vrsta koja izumire prislonjena uz mega-firmu, Ja i moj Ivica ne jedemo zajedno, ali smo siti!), a što redovito i uporno nagriza i umjetnosti, a može biti i sasvim nježan i propadiv i samim tim već nagrizen (Entropija na jastučnici bračnog kreveta, Oblik šutnje).

Unutar tih zaigranih svijetova oplemenjenih bojama, oblicima i detaljima posebno se zanimljivo na nekim djelima nameće udvojenost prikazanih likova prožetih finim erotizmom. Mislim da se upravo zbog tog osjećaja intimnog svijeta u koji smo zakoračili kroz umjetnost Nives Kavurić-Kurtović otvara i dimenzija erotičnosti, nenametljiva i zapravo životna, svakodnevna. Autorica je do sada izlagala više od 360 puta, na svim kontinentima, osim Australije.

Autorica je dobitnica 35 hrvatskih i međunarodnih nagrada. Djela joj se nalaze u svim značajnijim muzejima i galerijama u zemlji, te u mnogim javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Nives Kavurić-Kurtović je slikarica koja u svojim likovno-lirskim vizijama duboko ulazi u svijet nadrealističkog rekla je između ostalog autorica postava Mihaela Kulej uz napomenu da su slike nastale u razdoblju od posljednjih desetak godina i to upotrebom različitih materijala što je i karakteristika njezinog slikarstva.